четвртак, 28. септембар 2017.

CARSTVO NEBESKO


Piše: Rastko Ivanović

Ljudska komunikacija je artistička tehnika čija je svrha da zaboravimo surovi besmisao života osuđenog na smrt. Čovek je po prirodi usamljena životinja, jer on zna da će umreti i da u času njegove smrti zajednica za to neće mariti: svi umiru. Štaviše, svaki je čas potencijalno čas smrti. I zbog svega toga, potrebni su nam mitovi. Potrebne su nam priče koje pričamo, kako sebi, tako i drugima. Jer, one su naša poslednjas brana pred onim neizbežnim. 

Ne vidimo li to, uostalom, na najbolji mogući način i u srpskoj epskoj poeziji, kao i mitovima. Jer, oni su prava mala riznica ljibavi, prema priči, prem govoru, prema jeziku, kao takvom. Prema ritmu. I prema muzici. Oni, naravno, imaju i svoju mračnu i zavodljivu stranu. Onu, o koju se okorišćava dnevna politika. Ali ti mitovi i te pesme su ono što odzvanja u našem telu, u našem mesu, u našim zglobovima. A predstava Jerneja Lorencija "Carstvo nebesko" pokazuje nam sve te složenosti i sve te kontradiktornosti u njihovom punom sjaju. 

Jer, "Carstvo nebesko" je i te kako snažna predstava. Ona, koja ostaje s svojim gledaocem još dugo nakon što se zavesa spusti. Ona je opora i teskobna, ali s neizrecivo moćnom, lirskom emocijom u sebi. 

Predstava, o kojoj će se još dugo pričati. 
















Нема коментара:

Постави коментар